Luka Ritz postaje simbolom borbe mladih protiv nasilja, pokretačka snaga za one mlade (a i starije) ljude koji doista žele nešto promijeniti u ovom društvu.

Njemu u čast organiziraju se koncerti, prave se transparenti, izložba njegovih školskih kolega, Facebook grupe pod njegovim imenom okupljaju ogroman broj ljudi koji daju podršku, njegovo se ime spominje na brojnim blogovima. Dirnuo je mnoge. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa osmislilo je nagradu za promicanje tolerancije i škole bez nasilja koja nosi njegovo ime.

Bilo bi, dakako, mnogo lakše da Luka nije morao umrijeti kako bi se potaknulo mlade da počnu poduzimati nešto, da ne budu samo promatrači nasilja, ili još gore - nijeme žrtve.

Lukine ubojice policija nije mogla naći nekoliko mjeseci. Za to vrijeme njegovi prijatelji nisu bili pasivni i samo očajavali, već su oblijepili grad sa fotorobotom jednog od onih koji su presudili Luki. Ispod je pisalo: "Kažu da čovjek toliko puta umire koliko puta izgubi svoje najbliže. Pitamo se koliko još puta moramo umrijeti da bi proradila gradska svijest, a ubojica bio izručen u ruke pravde?"

Luku Ritza, maturanta Grafičke škole u Zagrebu huligani su 1. lipnja pretukli na Mostu slobode u Zagrebu zbog tri kune i mobitela. Umro je u bolnici dvanaest dana kasnije. To je nešto što se moglo desiti svakome od nas, jer ni kriv ni dužan završio je tragično. "I ja sam Luka Ritz" - natpis je koji su na majicama ispisali njegovi školski kolege. 

Na igralištu ispred Lukine škole, 25. listopada na rock koncertu su se okupili njegovi prijatelji i 200-tinjak ostalih sugrađana. Cilj okupljanja bila je borba protiv nasilja u Hrvatskoj te poticaj mladima da šire ljubav. - Ovime želimo mladima poručiti neka se ne ubijaju, već neka se vole - rekao je organizator Jeronim iz Lukinog omiljenog benda Adastra.

"Svačije je pravo disati. Svačije je pravo živjeti!" Napisao je to u školskoj zadaći maturant Grafičke škole Luka Ritz (18) godinu dana prije nego što je ubijen. S tim sloganom 8. studenog će se točno u podne održati još jedan, veliki prosvjedni koncert na Trgu bana Jelačića, gdje će nastupati bend u kojem je Luka svirao, Shangri La, zatim Adastra, koji su jednu svoju pjesmu napisali inspirirani nasiljem u Zagrebu i Lukom Ritzom, te bendovi Gatuzo, Psihomodo Pop i Majke.

U utorak, 28. studenog na ogradu nadvožnjaka u Miramarskoj ulici Lukini prijatelji i poznanici postavili su transparent: “Želimo siguran grad. RIP Luka Ritz (1990.- 2008.) da se ne ponovi”. To je njihova zahvala svima koji su pratili slučaj Ritz, dijelili njihove osjećaje i strahove.

Zašto Luka postaje ikona?

Bio je mladi alternativac, dečko koji je živio punim plućima - poput mnogih od nas. Njegovi roditelji pričaju o Luki kao o svestranom mladiću: glazbenik, crtač, pisac, ali iznad svega - dobar čovjek. Lukina soba još uvijek stoji netaknuta. Tamo su njegova gitara i mnogo skica i crteža koje je crtao.

Sa samo 17 godina odlučio je da će nakon smrti darovati organe, i njegovi roditelji Suzana i Reno Ritz ispoštovali su tu želju i time spasili nekoliko života. Divio se i mladoj preminuloj novinarki Ani Rukavini koja je svojim pismima prije no što je umrla od leukemije uspjela pokrenuti akciju "Želim život", odnosno veliku nacionalnu zakladu za prikupljanje krvi koja nosi njezino ime. Bilo je to prije dvije godine.

Luka je htio postati novinar, a uzor mu je bio Ante Batinović, legendarni HTV-ov novinar čija je snimka intervjua u svlačionici s 50 Centom obišla svijet. Htio je poput njega putovati, hodati po koncertima, pisati recenzije i razgovarati s poznatim glazbenicima.

Svirao je s prijateljima u rock bendu Shangri-La, a neke od njihovih privatnih snimki, gdje se vidi i Luka, možete vidjeti na YouTubeu, ovdje. Inače, Shangri-La je zamišljeno mjesto opisano u romanu Lost Horizon (1933), britanskog autora Jamesa Hiltona, a ljudi koji žive u toj mističnoj dolini, toliko su dugog vijeka da su gotovo besmrtni. Taj je naziv postao sinonimom za zamaljski raj, zemlju vječne sreće, izoliranu od vanjskog svijeta.

Pjesma potaknuta nasiljem

Potaknut i inspiriran užasnim ubojstvima i nasiljem koje se događa u Zagrebu, Jeronim Matić (organizator koncerta na Trgu bana Jelačića) iz grupe Adastra napisao je pjesmu "Surovi grade". Posebno ge je pogodilo ubojstvo mladog Luke Ritza čije ubojice tada još nisu bile otkrivene i uhapšene. Pjesmu možete poslušati ovdje, a evo i teksta pjesme: 

Surovi grade

Surovi grade
Reci tko se skriva
U tvojoj utrobi grade
Ruke krvave
Koga se štiti grade
Od istine
Ma daj utjehu grade
Majci bez utjehe
Što tuguje

Surovi grade...

Znaš da bojim se grade
Kad ubijaju mlade
Jer su šareni
Jer su drukčiji
A nijemi žandari
Ne vide, prešućuju
A još gore je grade
Kad krvnik slobodan
Među nama je

Surovi grade...
Surovi gade

 

Na našem forumu raspravi o Luki Ritzu, i razmisli znaš li i ti nekoga koga bi mogla/mogao nominirati za nagradu koja promiče nenasilje i toleranciju.