Čovjek je rođen da bi živio u zajednici. Svugdje se u svijetu među ljudima razvija osjećaj solidarnosti. Protiv ravnodušnosti se borimo, od svakidašnjih gesti do suradnje između država.

Novi obrasci komunikacije, televizija i danas Internet, omogućuju ljudima da se informiraju o događanjima ne samo u svojoj zemlji, nego i u različitim, čak i najdaljim dijelovima svijeta. Nepravda i nejednakost danas osobito bodu oči. Razvijaju se stoga različiti sustavi solidarnosti i pomoći kako bi se ublažila nejednakost. U pojedinim bogatim zemljama, npr. u  Švedskoj, Danskoj, postoji sustav koji siromašnima omogućuje besplatnu zdravstvenu njegu, kao i sustav financijske pomoći onima u velikim materijalnim teškoćama.

Pojedine se udruge ne bave samo materijalnom pomoći, nabavkom hrane i odjeće, već nastoje pojedince reintegrirati u društvo te podsjećaju organe vlasti na probleme takvih pojedinaca. Naime, čak i u najbogatijim zemljama postoje vrlo siromašni ljudi koji čine tzv. četvrti svijet. Najbogatije su zemlje također organizirale sustave pomoći fizički ili mentalno hendikepiranim osobama, a medicinska istraživanja nastoje riješiti njihove teškoće. Vodi se i informativna kampanja protiv ravnodušnosti.

Osnovane su i udruge bolesnika: najpoznatije su one koje okupljaju oboljele od side. One su pridonijele razvoju medicinskih istraživanja, kako financijski, tako i informativnim kampanjama, te dovele do novih odnosa između oboljelih i zdravstvenoga osoblja, koje je postalo svjesnije patnji i nada pacijenata.

Sve solidarnija prema isključenima, hendikepiranima, oboljelima, razvijena se društva bave i starijim osobama. Poboljšanje javnog zdravlja stanovništva dovelo je do produljenja trajanja života. Tako se stalno povećava broj starijih osoba. Potrošačko društvo često je sklono ostaviti ih po strani. Obiteljske veze, dok još uvijek postoje, ostaju ključne za brigu o bolesnim i starijim osobama. U suprotnom, udruge i javne bolnice moraju pružiti pomoć i podršku.

ženska solidarna udruga

U zemljama Juga obiteljske su veze i dalje čvrste. O najstarijima se brine obitelj koja je tu znatno šira od nuklearne obitelji Zapada. U Crnoj Africi i dalje je na djelu tradicija gostoljubivosti, a tamošnja su društva često solidarnija i tolerantnija. Međutim, svugdje u Trećem svijetu loša prehrana, bolest i nepismenost pogađaju stanovništvo.

Danas smo svjedoci sve veće suradnje  između zemalja Sjevera i Juga koju vode nevladine organizacije, države i međunarodne organizacije. Prve su uvijek tu u slučajevima prirodnih katastrofa, gladi i ratova. One također provode male projekte, poput izgradnje bunara ili dobavljanja lijekova, za što primaju novac i čiju realizaciju nadziru.

Države Sjevera financiraju projekte pomoći razvoju preko bilateralnih i multilateralnih sporazuma. Pomoć u razvoju promijenila se posljednjih tridesetak godina, nakon neuspjeha velikih projekata zasnovanih na zapadnjačkim modelima i neuskladivih s potrebama i kulturom zemalja Trećega svijeta.

Tužno je da je danas, nakon više od 150 godina ukidanja trgovine robljem, ropstvo još uvijek prisutno. Po procjeni OUN-a na planetu ima više od 200 milijuna muškaraca, žena i djece u ropskom statusu u različitim oblicima: seksualnom, etničkom, kućnom ili dužničkom. Ako već nismo članovi neke od udruga za pomoć žrtvama, možemo se barem na osobnoj razini potruditi biti solidarni i širiti  svijest ljudima oko sebe o ovim ružnim činjenicama.